Došao je i taj dan, tj noć, u kojoj se opraštam od ikariama. Zadnji put se logujem, ovaj put je za definitivno. Reći ću vam sve što mi leži na duši.
Počeo sam da igram decembra 2009. Odpočetka sam bio u istom savezu, savez je menjao ime jednom, ali to su isti ljudi od osnivanja. Jednom sam već bio pravio trogodišnju pauzu, od januara 2012. do januara 2015. , pa sam se vratio, ali to više nije bila ta igra. Nije više bilo tog zezanja, niko više u bitku nije išao bez kalkulisanja i da brani saigrača po svaku cenu, najveći greh je bio visiti na HoF-u. Zapatili se multi nalozi, jedan igrač barata sa po 10, 20 njih, u svakom bitnijem savezu po 1 nalog koji se po potrebi aktivira i gledaju se koordinate nekog naivka koji je sakupio gusarske poene, da mu se uzmu. Na multi nalogu se napravi vojska, onda se sa glavnog naloga klepi multi nalog, pa se napravi ekstra HoF, i pišu se hvalospevi samom sebi, uzdizanje u nebesa. Pa onda na HoF dođu drugi, isti takvi, da poseire malo i oni. Ima jedno 10 njih na delti koji se ovim sportom bave, HoFaju multi naloge i laskaju jedni drugima na forumu. Ne znam kako ih ne mrzi. Pogledajte random 5-6 HoFova, lako ćete ih prepoznati.
Uglavnom, igricu je pregazilo vreme, postala je tehnički arhaična. Današnji klinci se uloguju na tenkove, kliknu dvaput, već su u kupoli i peglaju se u realtime-u. Ko će da skuplja resurse dva meseca potom da čeka ko ja nedelju dana da mu se izgradi gradski zid na 48 nivo, nema tu ništa. Uprava Gameforge-a nije shvatila da dolaze druga vremena, dinamičnija, oni su još uvek zarobljeni u 2008-oj i misle da je Ikariam poslednja reč gejminga.
To bi bile ružnije strane ove priče.
Sada one lepše.
Kada sam počeo da igram, imao sam 27-28 godina. Mnoge sate sam proveo zakovan za monitor zbog ikariama. Nekoliko devojaka sam otkačio, jer jbg, imao sam zakazanu bitku. Trebalo bi sad da đubrim o tome kako sam HoF-ao ovog ili onog, ali neću o tome. Eno stari forum, koga zanima, ima Sentinel tamo kolekciju skalpova i sa alfe i sa bete, imam dva tri HoFa i ovde. O nečem drugom bih. O ljudima. O Onima koji stoje iza vojski i flota koje se kreću, plove, vama u pomoć ili vam stoje u rezervi spremni ko zapete puške da ulete u borbu.
Sećam se prvih dana kad sam ušao u savez, zezanja na kružnim porukama i četu. To se nije znalo ko je od koga duhovitiji. Sećam se, kada sam prvi pt potražio pomoć u resama, nisu mi ništa dali, ali naučili su me da pljačkam. Do dana današnjeg nisam prestao. Za ovih desetak godina nije bilo dana da nekog ne olešim. Ako neko ovo čita, a opljačkao sam ga, izvinjavam se. I mene su.
Sada mi je 38 godina i porodičan sam čovek. radim i po 60 sati nedeljno, a ono malo slobodnog vremena, trudim se da budem najbolji mogući otac i suprug.
Sećam se, kad smo prvi put organizovali skup u okviru saveza i upoznali se uživo. Potom smo se okupljali nekoliko puta godišnje. Uvek mi je drago da vidim/čujem saigrače. I želim svima, ne samo njima, sve najbolje u daljem životu i radu, kako na ikariamu, tako i van njega.
Više nemam šta da vam kažem.
P.S. Ako neko ubuduće okači HoF sa mojim nickom, znajte da to nikako nisam ja.